[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Hodamo sjenka i ja

u potrazi za snom,

a duša leži pijana

po raskidu  sa Sanjom.

 

Mene savlada jad

na obrazu šamara plam;

a tihe noći hlad

ne nudi spokoj  ni san.

 

Sjenka je nešto živa:

preskače mjesečinu,

u mraku ulice skriva

sram i bijesa žestinu.

 

Tako da duša mila

narkotički san sni :

jad i očaj sred bunila

ostaju živi , jasni.

 

Vidamo se kako znamo:

nas troje pelcuje  tuga;

bar za plakanje imamo

rame vjernoga druga.

Autor Stevan

Odgovori

Subscribe without commenting