[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 

Mjesec je visok gorio nad gajem
bijele su breze pružale sjene
duša se moja opijala sjajem
gledavši u njene zanesene zjene.
 
S tamnih se gora rosio muk
duž njenog struka moja je ruka
kružila nježno dok sneni je ćuk
pjevao tiho sa cvjetnog oluka.
 
Tek nježan uzdah iz njenih grudi
ko mio lahor javom mi dune
to rani poštar zvonom me budi
noseći poštu i silne račune.

Posted by Jim Corbet

između pameti i ludila postoji mali skriveni put,njime hodaju oni koji pišu stihove.

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting