[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
u zadnje vrijeme izmicu mi stvari

isto tako i godine

pratim neke nepoznate stope

kao nekad njene obline

jutrom se sunjam poput starca

na ledjima s vrecom teskih dana

hranim ptice gavranova

i nekim cudom kao prijatelji

razmjenjujemo osjecanja

kao melem kaplje nada

zasjela na vrh tornja

otkucava sitne sate

da mi dusu kopa

pa se lagano odlama

kao malter stropa

rado bih udjelio

rijec dvije

mizeriji straha

da me je podstakla

poznata njuska utjehe

ali joj nisam mogao prici

jer je kao macka prela

kraj kamina

iza debelog stakla

 

Autor plavivitez

Ova objava ima 3 komentara

  1. Predivno iako pomalo malodušno…i tužno u tim godinama koje izmiču…a mislili smo da ćemo na vrijeme stići tamo gdje smo naumili i da će sve ići baš onako kako smo zacrtali…izgledalo je dobro…dok se jedna kockica nije pomjerila i …odoše godine i ostaviše teret na leđima…
    Predivni stihovi u ovoj pjesmi!Trezveni…kao račun kad život podvuče crtu..
    Oprosti što sam se raspisala ovoliko…valjda je takav dan a i tvoji stihovi su me potakli…:)
    Šaljem ti topao pozdrav Viteže! 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting