[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Vječita misterija krije se u nama.
U svakom otkucaju srca.
U očima koje daju iskrice nade.
U osjecaju koji nam neda mira.
Ponekad se pitam sta se krije iza svega ovoga.
Iza cijelog svijeta, iza nas.
Koje cudoviste rukovodi nama i svim ovim desavanjima.
Sto je sve tako daleko, 
cak i ono sto nam je najblize.
Koji djavo spava u nama, i neda nam da budemo srecni.
Od svake srece napravi tugu, i od svake zvijezde samo prasinu…
Da li ima kraja svemu, ako smo ikada uopste poceli?
Da li mozemo uhvatiti to cudoviste, mozemo li promijeniti svijet?
Ili ipak nas?
Mozemo li ozivjeti mrtve?
Mozemo li vratiti zvijezdi sjaj?
Mozemo li?!

Posted by Emsada

“I won’t stop writing about you; if the ink dried, I’d shout about you.”

This article has 7 comments

  1. Unaprijed se izvinjavam na opširnosti komentara, iako su moji komentari, koliko mi se čini, i najopširniji na ovom portalu (a ovaj će preći sve granice, pa preporučujem da ga i ne čitate!)… Ovoga puta ću polemisati sa stavovima, a pjesma kao pjesma, ona je dobra, lijepa… Postavljeno je tu more filozofskih pitanja i drago je čovjeku kad sretne nekoga bliskog ko se zapitkuje, ko se, što bi kazali Stari Grci “čudi”… Međutim, Vi ste tu misteriju ili toga tvorca odnosno upravljača svime i svačim nazvali “čudovištem”, zapravo, zapitali ste se nije li to čudovište koje rukovodi svime i kako ga uhvatiti… Nekada sam imao slične dileme, te gdje je granica, ima li beskonačnog, šta je konačno i da li je konačno uopšte moguće i slično. Najzad sam stigao do svijesti o Gospodu, o Hristu, o Svetoj Trojici, i tu sam stao. Jednostavno, molim Vas da podijelite sa mnom ovaj osjećaj da nama upravlja Hristos a ne čudovište. No, poštujem to Vaše traženje, ono je na kraju krajeva ljudsko. Samo Vam želim reći da sam ja, siroti Milenko, našao Milost, a Milost je Gospod Isus Hristos. Eto, toliko i oprostite na ovom “popovanju”. Pjesma ima snagu, lijepa je, intrigantna, pa otuda ne moj gnjev na određenje suštine bića kao čudovišta, već samo ljudska, dobronamjerna preporuka da se ide u traganju ka Ljubavi, Milosti… Milenko.

    • Gospodine Marija Miko, uz dužno poštovanje prema Vama i Vašem mišljenju, koje je svakako opravdano. Mogla bih reći da ste upravu, ali ne, niste.
      Ne znam na koji način ste shvatili moju pjesmu.
      Kada sam napisala čudovište to bi trebalo da asocira na loše stvari koje se dešavaju, kao sto piše u pjesmi.
      Cijenim Vaš stav, i svakako argumentovan komentar. Ali osjećati neku pjesmu je ponaosobno drugačije. 🙂 Hvala na komentaru. Ugodan dan Vam želim, bez ovih mojih čudovišta. 🙂

      • Sasvim ste u pravu i drago mi je što ste mi pomogli da mi utisak bude jasniji. Ne mislim da su vaši stavovi pogrešni i ne mislim Vam dokazivati kako Bog postoji (sve je stvar vjere a vjera je jedno veliko možda?!) ali morate biti precizniji oko izbora riječi, oko imenovanja stvari. Naravno da poezija dozvoljava sve i svašta, naravno da je pjevanje sloboda, pa opet, nekada nam se omaknu neke riječi, prosto se otrgnu od nas, a tu je i kontekst, problematika značenja itd. I meni se dešavalo bezbroj puta kako se pogrešne riječi nadju na krivim mjestima ili prave riječi dobiju neko pogrešno značenje u tumačenju… No, da Vas ne gnjavim više… Još samo jedno: moramo paziti šta će naše riječi značiti i za druge, a ne samo šta smo mi u njima doživjeli. Riječi stižu do drugoga. Drugi je čitalac. On je taj zbog koga sve to i postoji! Hvala i Vama na razumijevanju! Milenko.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting