[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Veliko joj srce kao svemir
a dusa kao more duboka,
osjete i najmanji nemir
ta dva velika sanjiva oka.

Sestrice joj zvjezde sjajne
rasute po njenoj kosi,
do uha dopiru tajne
koje vjetar hitro nosi.

Lice joj rosa jutrom mije
a nebesko sunce cjeliva,
kad se ona nasmije
k’o da proljece doziva.

Rijeci su joj k’o izvori
svaku boljku vjesto lijece,
rijetko, al’ kad progovori
kao da ljubav zivotom potece.

Ko je ona svak’ se cudi
mitsko bice ili prividjenje,
da li su je ikad i vidjeli ljudi
il’ bijase zemaljsko snovidjenje?

Posted by Ivanica

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting