[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Na ušću umora

primirilo se srce staro

nasukano na kraju boli

Svijetom tumora

tumaralo je malo

uvježbano da voli

 

Horizonti nepreglednosti

kao nimfe još uvijek mame

mimo sazviježđa bogova spokoja

Najmilije vrijednosti

iako nesvrstane

odolijevaju, pa posjeti me pokoja

 

Kao da sam cjedilo

okusa, mirisa i boja

kad sve što uspijevam osjećati

tek ono je što tijelo je razrijedilo

razmazalo, osupnulo do bola

Jednom nadam se da neću

ove čahure se sjećati

 

Tihano prokletstvo vršnih sati

zvižduće zrakom kamuflaže

pa izranjaju na površinu pitanja

Trebam li opet negdje da se vratim

Što li će ostati od ove blamaže

Jesam li na kraju nečega

il’ na startu novih svitanja…

 

Posted by crna pantera

am a man

This article has 10 comments

  1. Kao da sam cjedilo
    okusa, mirisa i boja
    kad sve što uspijevam osjećati
    tek ono je što tijelo je razrijedilo
    razmazalo, osupnulo do bola

    Nakon takve boli i iz takve boli i iskustva osjetilnog rađa se pjesma. Tako se dobiva sinestezija. Veliki pozdrav pantero.

  2. “Na uscu umora
    primirilo se srce staro…”
    Cesto se nadjemo na raskrizjima zivota i pitamo se kamo krenuti.Tesko je pravi put naci ali mora se dalje.
    Srdacan pozdrav!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting