[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Osjećam se poput energije mjenjajući svoj oblik iz godine u godinu,gledam i upijam sliku raskvašene i (s)umorne jeseni koja gasne s dolaskom prosinca kroz prozor tople,male trošne kućice

koja stidljivo pruža utjehu utočišta.Iako sam naočigled smirena poput nekog gurua iz daleke Indije koji meditira satima,danima i ja mu se divim, moje misli su skup vragolastih petlji koje su neprestanu u pokretu.

Zatvaram oči i tjeram misli,čistim um zamišljajući da sam vjetar,bura koja tjera sve od sebe,najbolje razmišljam kad sam sama…ili zamišljam?!?

 

 

Posted by servus.nomercy

Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar, čiji pogled gasne u magli i memli, živio sam usput, ko da sanjam, kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji. Love is the cure :)

This article has 4 comments

  1. samoća nam je svima potrebna . pogotovo u današnje vrijeme kad više ne znaš koje su misli tvoje, a koje su pokupljene negdje usput u tom cirkusu izmješanih energija. Tek sami sa sobom tražimo sami sebe i svoje istne.Pogotovo ako si i inače samotnjak u duši.
    Lijep pozdrav! 🙂

  2. Misli su poput vragolasti leptirića u nama i nikad nam ne daju mira. Možda je to pjesnička duša koja uvijek negdje leti ili stremi i ma koliko je želimo primiriti javlja se u obliku misli.

    Lp! 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting