[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

O misli grozne,

o misli pozne,

otjerale ste pjev srca moga!

i na divanu mnoge misli bole,

ko usijano željezo pod maljem sjaju,

o misli čulne, o misli spolne.

Strahotne su želje misli ustaničke,

ranjavaju dušu, u mulj gaze čistoću srca.

Misli lude,

misli tašte, misli bludne,

povećajte plamen moje mašte,

dani ste tegobni,

puni muka, puni straha,

puni tjeskobe.

I u trk me tjerate da razbijam,

i usijano željezo rukama vijam,

vihor ste iz kog’ pobjeći ne mogu,

zašto imate takve zube kljaste!?

Vi ste buka i lelek frula,

zajedništvo svih naših čula,

plot kontradikcije,

o kojeg se spotiču bene.

Snaga naših misli, rasklapa nova carstva i obzore,

premješta planine i oživljuje praskozorja,

al’ iskrom munje osljepljuje pravednika.

Mnoge misli su obmane,

netočne, crne, suhe i bogohulne

i grješna patnja našeg mesa,

grč srca i tjelesa,

od teških misli,

šija se poti,

strašne su misli živih ljudi.

Misli tašte, kada ćete obući druga ruha?

Kada se dijete Mrtvog Boga ponovno rodi.

Odgovori

Subscribe without commenting