misli

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Pokušala sam shvatit tvoje misli,
i pokušala sam se uvijerit, da nije tako.
Ali mi se samo pitanja vrte
Pitanja su mi zavrtjela glavom.

Kako voljeti nekoga,
a razmišljati o tome kakav loš kraj
poput knjige, završetka poglavlja
Ne seže li naša ljubav dalje
od otrcanih knjiških korica ?

Kako biti s nekim,
a istovremeno ne željeti to
kako ti trenutak bude super
a drugi tren mrsko.

Željela bih da si sretan
i da možemo djeliti sreću
žalosno što nisam mogla
žalosnije što ti ne želiš.

i sve bih dala, da nije tako
i sve sam dala, i tako jest

 

autor : Emanuella Zubović

Autor elly

Ova objava ima 6 komentara

  1. žalosno što nisam mogla
    ali nije niti
    „ , dragi moj, Haruki Murakami:
    S tim svojim kosim rukopisom, u čudnim crticama,
    Sada priče može pričati samo svojoj mami!“
    Nedostaje mu (Isto) stvaran, krvav život, nedostaje – prava drama. (tomisl@v 12.11.2013)

  2. ako misliš da sve pjesme moraju imat dramu , žalosno je što ti moram reć da nije tako , žalosnije što nisi shvatio sam. Da je drama jedini osjećaj koji postoji i okojem se treba pisat onda većina pjesama ne bi postojala. Kao pjesnik trebao bi znat , da pjesnik piše o svojim emocijama i doživljajem svijeta i ne kamuflira ga. A da si malo pozornije pročitao ovu pjesmu uvidio bi da se ovdje piše o osjećaju zbunjenosti , i da osjećaj zbunjenosti postoji, kad biš rekao da nikad nisi bio zbunjen i ja i ti i svi ostali znali bi da je to laž.Inače ovo ne radim ali kako si ti očito specifičnog pogleda i jako okaraktezirajućeg mišljenja dopusti mi da ti objasnim ono što sam nisi shvatio, pjesma govori o tuđim mislima ( to znači misli koje nisu tvoje, i iz tog razloga ih ne možeš čuti ni postaviti ikakvo mišljenje ). kao pjesnik pišeš iz svoje perspektive možeš pokušavat shvatit i druge , ali tvoje shvaćanje druge perspektive ne mora biti točno s time da svijet gledaš izričito iz svoje . A da pjesme čitaš onako kako bi ih trebao čitat , možda bi te iznenadile, koliko znaju bit duboke i promišljene iako ti se na prvi pogled ne čini tako. za ubuduće kad čitaš druge pjesme imaj na umu da ljudi koji ih pišu ne gledaju stvari iz tvog kuta , da bi zaista osjetio snagu njihovih riječi potrebno je odbaciti svoje mišljenje kako bi dopustio da pjesme zaista budu shvaćene onako i s onom namjerom i osjećajima kojima su zapisane

    • ti kažeš: “žalosno što nisam mogla”, jer da jesi
      voljela bi sve oko sebe
      vjeruj mi da ne pišem iz neke svoje perspektive
      znaš ne osjećaš ništa niti druge
      stoga su moje potrebe
      bile da ti se kaže kako i neki drugi
      ne papirnati svoje živote ŽIVE

      • dobro , ali si je krivo shvatio, vidim da se može to i tako gledat, ali ja nisam razmišljala gledajući s te srane dok sam je pisala, više sam gledala kao dva voljena bića, koja naišla na jednu emocionalnu prepreku, jer ne gledaju stvari iz istog kuta ,on misli jedno dok govori ali ali njoj te riječi nemaju isti smisao kao njemu, stoga ona konstatno ponavlja njegove riječi u glavi pokušavajući ih sagledati iz svake moguće perspektive dok ne nađe pogled kojim on gleda i pokušava eliminirat sve takoreći pogrešne, ali naravno osjeća se zbunjeno jer stvarno ne zna kako on misli ili se osjeća

        “Pokušala sam shvatit tvoje misli,
        i pokušala sam se uvjerit, da nije tako.
        Ali mi se samo pitanja vrte
        Pitanja su mi zavrtjela glavom.”

        i zatim pokušava pogledat unutar sebe, i analizirat ono što ona osjeća

        “Kako voljeti nekoga,
        a razmišljati o tome kakav loš kraj
        poput knjige, završetka poglavlja
        Ne seže li naša ljubav dalje
        od otrcanih knjiških korica ?”

        i onda pokuava analizirat njegove misli

        “Kako biti s nekim,
        a istovremeno ne željeti to
        kako ti trenutak bude super
        a drugi tren mrsko.”

        i zatim ona govori o iskrenim željama njena srca, ali se osjeća kako ga je razočarala i jednostavno se takoreći osudila na tu neku vrstu depresije,jer je osjećala kako je izgubila jedan važan dio njezinog života, a ne može ništa napravit da ga vrati.

        “Željela bih da si sretan
        i da možemo dijeliti sreću
        žalosno što nisam mogla
        žalosnije što ti ne želiš.”

        I na kraju ga pušta, jer je to ono jedino ispravno što može napravit jer ako zaista voli nekog onda mu ne može uskraćivat njegovu sreću, ili stajat na njegovom putu.i priznaje sebi poraz.

        “i sve bih dala, da nije tako
        i sve sam dala, i tako jest”

Odgovori

Subscribe without commenting