[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Misli se moje vrte u krugu
i izlazna vrata nemaju kljuca,
ja bi’ ih rado slozila u dugu
da stope se iznad sunasca vruca.

Vrte se, vrte ko voda na mlinu,
ko kapi se grle u nabujaloj rijeci,
traze se i love u ispijenom vinu,
guse ih i brisu, vragovi i sveci.

Ne daju mira, ni nocu, ni danju,
s okusom sjete, skupljaju usta,
trepere u meni, ko lisce na granju,
prekriju dusu, ko magla gusta.

Koracima jasnim hodaju po glavi,
leze na grudima, ko postelji mekoj,
jednu po jednu, srce ih davi,
a one izviru, ko u bajci nekoj.

Autor runolist

Ova objava ima 4 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting