[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
U gluhoj tišini svoje unutrašnjosti i sobe u mrklome mraku okružen bijelim kristalnim svjetlucavim zidom, sjedim na podu. Obasjan mjesečinom, prekriženih nogu i ruku i širom otvorenih očiju promatram crne siluete misli sa druge strane kristalnoga zida kako se zabijaju o njega ostavljajući tamno krvave tragove. Grebući ga kandžama, svom se silinom zakucavajući, pokušavajući doprijeti do mene smijući se svo vrijeme. Crveno krvave oči crvene moj bijeli prostor penetrirajući u njega, crnim šakama razbijajući sve što je ostalo, a vrištanjem i jecanjem tjeraju u bezdan moju gluhu tišinu.

Kao ogromne mrtve crne zmije gmižu oko mene, šireći nelagodu, strah i agresivnost. Ostavljajući za sobom sluzave zle tragove onoga što će se desiti. Kruže u mojom blizini, ulazeći u mene kroz svaku poru na mome tijelu. Zjenice postaju naglo crne, oči suze, ruke bole a glava pulsirajući pucketa od naleta njihovih misli. I sada kada su napokon u meni, mogu duboko udahnuti, zatvoriti oči i zaspati u novoj zori.

Autor Dark Indigo

Mislim da ćete saznati dosta o meni putem mojih fotografija, crteža i pričica…:) Inače se amaterski bavim fotografijom, sviram gitaru, crtam, Parkourom te od nedavno i pišem…:)

Website: http://indigo-ri.deviantart.com/

Ova objava ima 6 komentara

  1. Dark Indigo, savršen opis razorne snage misli. Slike koje stvaraš su neponovljive, kao trenutni bljeskovi koji čitatelja sve više uvlače, kradu i mame – sve dok ne dođemo do kraja teksta ne zaustavljamo se.

    Jednom sam ti već rekla i to sada ponavljam, ti zaista lijepo pišeš.

    Veliki pozdrav !

Odgovori

Subscribe without commenting