Misao tek
U mojim pjesmama
živi poneka ljubav
i vrela noć,
u njima gnijezdi
srce moje duše.
U pjesmama mojim
gitara ječi,
suze vrele teku
i usne poljube,
pa padaju pod noge.
U njima sanja
dijete iz prošlosti,
što poneki osmijeh
u riječi umota,
pogled svoj krije.
U pjesmama ponekad
tugu raskrilim,
gorčinom stihove bojim,
na dlanu vam srce
kroz riječi dajem.
I znam, osjećam,
da stihovi žive,
u meni, u tebi,
u zvjezdanoj noći,
pa me pita misao…
-Je li već sve rečeno?
Postoji li stih,
koji bi rekao nešto novo?
Zar sam doista sve rekla?
Misao tek.
…
KRASNO!
LoLa, od srca se nadam da NISI s v e rekla, imaš ti još puno toga lijepoga za reći!!! :)))
Misao tek… ponekad se rodi. ;)) Hvala, Marija.
Da kako na kraju lijepo zvuči “misao tek” i sve se nastavlja, život, svemir…
“na dlanu vam srce
kroz rijeci dajem” istina,prekrasno..
zive,zive ovi stihovi..i zivjece..
Hvala vam. ;))
@valeriana
Izuzetno mi je drago da stihovi žive. ;)) Lijep pozdrav.
…da…ovo je LoLa…cijela u stihovima…
samo nešto si mi sjetna?!
…pa tu sam koka,nisam nikud otišla…
;))))))
Eeee, što bi ja bez tebe? ;))))))))))
Hvala ti. Veliki pozdrav.
ma pusek :)))
fino baš fino…
Giovanni, hvala. Lijepu noć ti želim.
Nadam se da ćeš nam ti još svašta ispričati u svojim stihovima i dopustiti kao do sada da uživamo u njima :)))
;)) Pozdrav.
Draga LoLa,ja ZNAM da nisi rekla ni djelić onoga što ćeš još reći…jer u tebi je nepresušan izvor riječi,divnih i dirljivih stihova…kao što su i ovi gore napisani!
Ja ZNAM da ih u tebi ima još beskraj! :)))
Ima ih, samo ponekad ne znaju naći izlaz. ;)) Hvala ti od srca.