[Ukupno:3    Prosječno:5/5]

Jednom…
Kad nestane težina granica,
Kad razjedinjenost postane beznačajna,
Kad nestane žamor ljudi, njihove riječi,
Uspomene na njih i njihova djela,
Sjest ćemo zajedno s pogledom prema prošlosti,
Zajedno, u hladnoj i napuštenoj noći,
Sjest ćemo s pogledom
Prema zvijezdama.

Ništa neće odvraćati naše misli.
Jedno drugom bit ćemo najpravednija osuda
I ujedno najsnažniji i najčvršći oslonac,
Tvoj poljubac proletjet će mojim vratom,
Moj uzdah naći će se na tvojim usnama,
Ta noć bit će prostirka naših osjećaja
Koji ujedno oživljavaju naš preporod.
Zaspat ćemo uz bistrinu zvijezda
Postrtih niz noćni svod.

Jednom…
Kad me razmišljanje navede
Na suludo jednostavan i preiskren zaključak,
Prošapnut ću najdivnije i najnježnije riječi
Jednom
Sav blijed i umoran u ljubavnim mukama
Sa željom da umrem od ljepote
Na tvojim rukama.

Upravo tada, moj anđele,
Sjedit ću na tamnom rubu života
S neraskidivom utopijom sutrašnjice,
Razmišljat ću o svjetlosti tvoga osmijeha,
Dok kao magla ljubavna sjeta
Širi se kroz moje tijelo,
Kroz moju dušu, usne, um
I zjene.
S jednim pitanjem na mojim usnama
Hoćeš li se udati za mene,
Hoćeš li se udati za mene..

Autor MatekXP

Odgovori

Subscribe without commenting