[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Tama pušta svoje prste,

ka mom srcu crvenom od krvi,

dok kapi rumene, kaplju mi po duši.

Odbačen od svijeta,

izoliran samoćom, čekam zoru,

da svane neki novi rumeni, vreli dan.

Ruke tame vode me u prošlost,

kroz neke opne probijajući se tiho,

ne dopuštajući, da mirno zaboravim na sve.

Ne znam zašto tišina je vječna,

u ovim tamnim prostranstvima sna,

samo želim da zaspim, tiho,  bez povratka.

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting