[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
U ratu i ratovima ne piše se mirno,
ne stvara se poezija loša, izmišljena
koja kao da i nije niti stvarna, niti aktualna.
Pjesnik tada mora znati umilno i silno
reći da je domovina iscrpljena, ispijena
i pjevati pjesmu što je sanjalačka, a realna.

Onaj koji nije navikao u svom pjevu
otvorenih očiju i ušiju sanjati
nego bježati u svoje nevolje umišljene,
neće ratu dati primjedbu ni desnu, ni lijevu,
neće znati Bogu svom se klanjati,
prihvatiti svoju dužnost, spomenuti uništene.

Gdje su sada snovi moji, moja patnja tiha,
tako nevažna za svjetsko opstojanje,
kad je brat u nevolji mi usred moga doma?
Što mi vrijede traženja mi duše ili stiha
kad je tako ugroženo ljudsko postojanje
od vihora ratnih i vatrenoga pogroma?

Opet isto molim, opet isto pitam:
gdje si, čovječe, završio i odakle potekao
dok mi pjevaš svoje erotske balade,
a ja posred nevoljnoga svijeta skitam
i tumačim da nam Bog naš nikad nije porekao
da je čovječanstvo izvor svake vrele nade

i moraš vjerovati zdušno i pravedan biti
jer si hram od anđeoske prašine,
a ne izgubljena ovca sred faune i flore?
Sada stvarno imao bi razloga i suze liti,
ali sam nad sobom, pritajeni asasine,
dok ja molim da po nama razlije se more

ili da pošalje kišu na to ugroženu svetu goru.
Nije teško pasti općeg rata iskušenju,
činiti se slatkim građaninom-piromanom
kad je vjetar povoljan, sunce pripeklo na moru
i svi piromani svijeta podaju se služenju
lažnim bogovima Sodome, nitko se ne poji manom.

Zato pjevam samo ovu pjesmu ogorčenosti
jer za dobro ljudi nisu, žele sebi zlo.
Vatrena će, ratna stihija ubrzo proći,
ali piroman će ostati u paklu si okorjelosti
jer ne želi niti dom svoj, niti tuđe tlo
posvetiti prisustvom molitvene moći.
‎utorak, ‎22. ‎kolovoza ‎2017. 23:43:11

 

Ova objava ima 5 komentara

  1. Svaka sličnost sa stvarnim osobama-piromanima je namjerna.
    Ograđujem se od bilo kakvih insinuacija u vezi korisnika PO iako priznajem da mi ponekad po neki stih dodaje na inspiraciju, ali ne bih se mogla sjetiti točno koji bi to bio stih, od kada i čiji.
    Hvala, Rajski, na komentaru i taj kompliment o iskrenosti Vam od srca uzvraćam 🙂
    Znam, i piromani su ljudi, i to bolesni ljudi, ali ima ih i povremeno i prigodice koji nisu teže bolesni već se povode za prilikama i okolnostima. Ako treba, povlačim pjesmu, ispričavam se i tako redom,
    pozdrav

  2. Ako se to mene tice onda ne.
    Niti sam znalac
    Niti policajac
    Ali ono
    kad vec citam
    Volim da znam sto citam 🙂
    Tesko mi se ponekada u vasim pjesmam snaci.
    S time da ne mislim da nisu dobre.
    Samo suprotno
    Pozdrav.

  3. To je u redu, ali ako sam došla do toga da moram tumačiti svoje stihove, tada bi bilo bolje odustati od pisanja poezije i pjevanja. Za sada mi to nitko nije preporučio, a da sam teško razumljiva, to je točno. Tek da vidite kad pokušam reći što sam željela reći – tada zakompliciram stvar i zaista me nitko ne može odmah razumijeti. Dakle, što kraće, to bolje. 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting