[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Mene sunce na terasu mami
i safrani mi Tvojim dahom disu;
jos jednako smo daleki i sami,
a cutim da me Tvoje grudi njisu.

Meni kuca proljece na prozor
i smjeska se u laticama cvijeca;
s neba sunce otvara mi obzor;
jos Te nema, a mirise sreca.

Mene sunce na terasu zove
pa se oci sire ko te lati zute,
u srcu budi izlomljene snove
i sprema me na nepoznate pute.

Zlatne iskre niz kose mi klizu
i kroz staklo, zraka obraze mi zari,
dlanovi mi ceznju prema nebu dizu
i zaplamti u dusi, isti oganj, stari.

Proljecem me zima zavarava,
u visibabi, Tvoj se pogled skrio
i dok dusa u marzu bijelom spava,
suncem si me, Boze, poljubio.

Autor runolist

Ova objava ima 5 komentara

  1. Pjesma je predivna, a zadnja kitica sadrži sve meteorološke zamke mjeseca ožujka. I prijevaru Zime koja nije završila i snijeg čest i ponekad vrlo obilan i Sunce (marčano) koje je već visoko na nebu i varljivo grije.
    Ko zna što bi Vakula na ovo rek’o
    LP & Osmijeh

  2. Hvala vam lijepa, Srceko i Pjere, na lijepim rijecima!
    Pjesma ima malo preneseno znacenje: nadu za izlaz iz tjeskobe uz Bozju pomoc; kad jos uvijek osjecas hladnocu i mraz, ali i nesto sto te vuce iz te hladnoce…
    Lijepi pozdravcek, dragi moji!

Odgovori

Subscribe without commenting