[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Jutro je donijelo miris rane jeseni u moj grad, šume još njišu zelene grane i ne slute namjere jeseni rane. Toliko odjeće i ukrasa drveća, morat će pustiti vjetru skidanje šuškavog lišća. I sve te slutnje  kao da nestaju, Sunce se smiješi nad Zlatnom dolinom, oblaci bijeli plove; a vjetar se razigrao i svima se smiješi, raspliće kosu podiže šešir, još samo da prodrma grane i spusti plodove jeseni rane…

Autor Tanja Tadic

Odgovori

Subscribe without commenting