[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Odnijeli me vjetrovi

negdje daleko,

u neku drugu zemlju,

u neki novi kraj.

Uvečer kasno,,

gled’o sam dugo

u nebo, zvijezde,

maštajuć’ kako

oblacima plovim

nazad u zavičaj.

 

Stazom sam

seoskom trčao

uvečer kasno,

dok su se dječaci

vračali s paše

a momci, fakini,

stajali na kraj sela,

pjevali, smijali se,

i zadirkivali snaše.

 

Na stolu nisu bila

neka bogatstva,

tek komadić kruha,

suha slanina,

i sir kravlji,

što ga je jutrom

majka napravila,

a mjerit’ se ne mogu

s okusom njihovim

ni najveća carstva.

 

I onaj zalogaj kruha

što na njemu je

namazana mast

slasno je klizila

niz gladno grlo.

O’ kako nam je

išla u slast,

kako je sve

ukusno bilo.

 

I sad, dok obilje

svega imam

sve češće

uhvatim sebe

kako budan snivam.

 

Sanjam kućicu

s podom od blata

i majku staru,

koja onako,

odmah s vrata,

novi mi vrući kruh.

 

Dok nosnice

željno dršću

na miris zamamni,

i ovdje daleko,

miris taj povijesni

na lice osmijeh izmami!

 

Veronika Vere

 

Posted by veronika

Veronika Vere je pseudonim pod kojim piše književnica, akademik i pjesnik Nada Landeka. Do sada je izdala knjigu o reketu u pravosuđu "Neka mi sudi Hrvatska a ne hrvatsko pravosuđe", knjigu molitvi u stihovima "Anđeli za svaki dan", 80 molitvi za svaki dan, koje nam život čine ljepšim i sadržajnijim, zbirku poezije "Bogatstvo duše", slikovnice za djecu "Buba Marica Slovarica i Buba Marica Voćarica. Stalni je autor i suradnik na portalu Hrvatski glas Berlin i Iseljena Rama!

Website: http://www.nada-landeka.blog.hr

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting