[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Prvi put kad sam ju ugledao, nisam osjetio ništa

Od tada, viđam je samo u svojim snovima…

Sjedimo na klupi u nepoznatom parku i promatramo jedan drugoga

Ona mi nešto govori…

Dok slušam taj svileni glas, potiho ju gledam:

Njezin oblik i pojava, lijepa silueta inteligentnog glasa,

Maštovit je paketić skrivenog sadržaja…

Šapućem joj ove riječi:

Svaku večer prije neo što zaspim, zamišljam kako si pored mene,

Zatvorim oči, i prepustim se

Tebi…

Ne želim da dodje jutro, da nas razdvoji.

Ali, svjetlost mi kuca na kapke i budim se…

Sam.

I osamljen iščekujem noć

I ponovno druženje s

Mihaelom!

Autor ChinaGarden

Odgovori

Subscribe without commenting