[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Mi pjesnici smo patnici
zbog lošeg patimo stila
mi pjesnici smo ratnici
ptice smo mokrih krila

Mi pjesnici bi letjeli
neb’ima sred visina
pjesme su naše tek smjeli
spoj trica i kučina

‘Vijek nam riječ puška bila
u pjesmi nas je krila
rječju mi crtamo slike
slovima skladamo stih’e

Metci su naši slova
a strofe redenici
pjesme trofeji lova
zvijezde nam poklonici

Zbirke nam svima želja
a antologije san
kakvog li samo veselja
bit pjesnik izabran

U čem’ se krije ta kvaka
tog pjesnika čudaka
poete veseljaka
tog vječno malog đaka

Nemoćni protiv gluposti
ljudskoga jala, neznanja
primjer oni su prosti
da sve tek pusta je sanja

Sanjaju za svih boljitak
i žele uspjeh za svih
od svega ostane svitak
i ‘zalud ispisan stih

 

Ova objava ima 2 komentara

  1. Predobro,a sad ‘zalud ispisan stih’ možda ovdašnjim umovima.Kažem ovdašnjim jer volim misliti da je um pjesnika um budućnosti,pjesnik vidi danas ono što će čitač vidjeti sutra ili prekosutra.
    Pozdrav

    • Vjerujem da si u pravu dragi Laworder.. pjesma je sumorna i pesimistična, subjektivna je i nije realna, jer sam se valjda tako osjećao kad sam je pisao. Hvala ti na čitanju & pozzz

Odgovori

Subscribe without commenting