[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Nikada  Sve ne prolazi

Mržnja se nikad ne gubi iz suštine.

Mi pitomci Lenjinskih pobjedica,

Čije vrijeme tek dolazi,

Postavljamo u svemiru nagazne mine

I gledamo, kroz kišu kometa, uplašena lica.

 

Sunce, za nas ,vječno sjaji u našoj galaktici.

Još uvijek ne znamo što je ljubav

I kada prođe ta tiha bol,

Gledamo se, jedni u drugima, kao u slici,

Koja je izgubila smjer prav,

Jer nije mogla naći pravi pol.

 

Kada spoznam onaj  pravi osjećaj
i kada te vratim u  moj zagrljaj… 
Znat  ćeš da te jako, jako, volim:

I da smo na početku, koji  se zove,

kraj!

 

Zagrlit ću te takvom silinom

Da ćeš izgubiti dah, i utonuti u moje grudi.

Voljeti ću te kao fitilj s minom,

Osjetit ćeš ljubav, kad te eksplozija probudi!

Odgovori

Subscribe without commenting