[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Smrt me konačno podsjetila na smrad što proiziskuje otvor ponad bedara

Moram priznati da je birala pošten put, ta smrt
Mjesecima tuče iznutra i pluća melje u sitan prah
Ušicom igle šverca debele krpelje da vuku tjelesine kroz ništa
Ne bi li se dokopali druge strane izobličenosti
-Izobličenosti ili destruktivnosti bezbojnoga svijeta
Gdje ne pamtim ništa doli golih deka, citata dobro strukirana djela
Gorostasnih tijela, praznih života i percepcije, šake čežnje za unikatnošću

I grizu insekti lance mase
I vrište i klecaju pred oblicima
Pred bojama i sjeverom
Pred tišinom i filozofijom
Pred gljivom i slobodnom voljom
Na mene koja bobičasto voće držim u uhu
I sekvojinu koru čuvam pod jezikom

Okrenutih leđa pred upozorenjem što izbode zjenice poput LED svjetala
Žmirim
Prpošna sam, radujem se

Dok ona truje prozirnu djecu koju su poput spasenja čuvale misli tokom izdisaja tjeskobnih noći
Dok ona izabire zariti očnjake miješajući sokove i otrov, ta tiha smrt

Ne boj se, to su ruke, atrofiram nad paučinom
Složne se klice rasprostranjuju pušući na kolaps noćne pjesnikinje
I činiš mi ovo iz osvete, a smrt nosi lijepo lice

Dobro došla,
osjećaj se kao kod kuće

Posted by MaatWerthernine

This article has 3 comments

  1. Slažem se sa plavim_suncem… Ipak, moram primijetiti, čini mi se da je ovo više poezija koja je prelijepo sročen tekst a manje pjevanje koje govori proživljeno. Nekada, i nas koji vjerujemo u toplinu naše drage poezije, zadivi kakav hladan um i hladno rezonovanje koje vrijedi više i od činjenica i ove stvarnosti. Još nešto: nisam se naježio od straha čitajući ovu vrhunsku poeziju prepunu “cvijeća zla”, više sam uživao ponešen na talasima majstorske demonologije koja poentira završnim stihom: “osjećaj se kao kod kuće”. U nečijoj kući sam bio… Ali, samo kao gost, samo kao gost. Brzo se vraćam toplijim krajevima, nježnostima, plavetnilu i sličnom. Pozdrav od Milenka Ivanovića!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting