[Ukupno:2    Prosječno:5/5]

Gradim i rušim zidove kula
daleko od viđenja na ležaju
gdje smo nekada ispijali
čaše slatkoga praha
pijani od snoviđenja.

S vremenom se izrodilo više
hirovitih Manona
čiji hramovi zaklanjaju
i posljednju zraku sunca,
a horizontom se šire
stabla džinovskih otrovnih gljiva
gušeći azurnost praskozorja
i remeteći trenutke providnosti.

Odnosim sve svoje križeve
u krematorij zaborava
oblažući ih hladnim kockama
snježnobijelog mramora;
čista i pročišćena vraćam se
u sunčanu svjetlost djetinjstva
oslobodivši se svih spona.

Posted by Sissi

This article has 4 comments

  1. stvarno je teško komentirati ovakve stihove (kao i kod Duška) koji te uvuku u sebe i osjetiš ih nekak više iznutra nego na van..i ne možeš riječima to dočarati.
    Lijep pozdrav Sissi 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting