[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Stisn’o bih ti ruku, čo’ek,
Da si tu, ispred mene.
I zagrlio bih te, čini mi se,
Od dragosti i od želje.

Sel@m bih ti nazvao
Baš onako iz školskih dana
Da se smiješ kad ugledaš
Jednog svog čo’eka jarana.

Zez’o bih te za tvoju kosu
Crvenu, al’ prkosnu.
Je l’ ofarbana il’ original,
Je l’ otpada il’ se klima!

Gdje su drugi drugovi,
Prijatelji jal’ jarani?
Jesu l’ postali oni ljudi
Il’ ljudine oni pravi?

E moj čo’ek da si tu
Ispred mene nasmijan
Upitao bih tebe tad
Je l’ me voliš? Kako kad.

Daleko si čo’ek,
Al’ opet si mi blizu.
Merhaba ti velim, čo’ek.
E nek’ si čo’ek, dostu brate!
Rijedak si u mome nizu.

Autor Admir Muhić

Odgovori

Subscribe without commenting