[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
ZA UTJEHU SVOJU JA NOCAS PISEM

MASTILOM RAZLIVAM SNOVE

STAVIT CU TE NA PIJEDESTAL

SVAKOG STIHA

URAMITI ZLATNIM PLAMENOVIMA

NEK SAKRIJU SVE ONO

STO LIJEPE ZENE NOSE

CEMU SAM NEKAD  IMAO PRISTUPA

OD NOZNOG CLANKA

DO RAZBORUSENE KOSE

SVAKI TRAG OD MOJIH DODIRA

NEK SAGORI U TOJ VATRI

KAO DA NISTA NIJE BILO MOJE

A LJUBIO SAM SVE STO SE LJUBITI DALO

TRAGOVE U ROSI STO IZA SEBE

OSTAVISE NJENE NOGE BOSE

NE BIH SE RAZBACIVAO DETALJIMA

DA OKUS NJENIH SNOVA

NIJE UDARAO KAO VAL

U MOJE PROSTO BEZOBRAZNE OBALE

A NA HORIZONTU BOLA

UVJEK SU STAJALA

KAO PODSJETNIK

DVA ZELENA SUZNA OKA

CEMU SLIKE LJUBAVI BEZ BOJA

CEMU STIHOVI

KAD SAN TI SVJETLOST KRADE

SA NOVIM DANOM

NOVA TUGA CE DOCI

I TRAJAT CE SVE DO NOCI

KAD LUDI MJESEC KRENE U SETNJU

TAD CU ZA TEBE

PONOVO PROSUTI ZVJEZDE

SALICU TOPLIH STIHOVA

SAMO MENI ZA UTJEHU

Autor plavivitez

Ova objava ima 11 komentara

  1. Viteže,predivni su mi ovi tvoji stihovi…nježna tuga i jaka sjećanja…prelijepo napisano!
    “DA OKUS NJENIH SNOVA

    NIJE UDARAO KAO VAL

    U MOJE PROSTO BEZOBRAZNE OBALE”..izdvajam dio koji je ostavio osobit utisak.
    I kraj pjesme…posebno dojmljiv!
    Lijep pozdrav šaljem uz osmjeh:))

    • draga Faiza,ja bih rado navracao ali sam zaokupiran poslom i obitelji tako da jedva stignem nesto i da procitam,i inspiracija mi je nula,napisem poneku pjesmicu samo radi nekog reda,samo eto da sam na neki nacin jos tu……budi mi pozdravljena od srca!!!

Odgovori

Subscribe without commenting