[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Onog trena kada Tvoje ime izgovorim,

sve mi jasno, sve mi sjajno;

znam da ljubit ću Te dok se ne umorim

makar grijeh me zove tajno.

 

Baš kada sam poželjela

da mi želje sve posvetiš,

vidim da sam lude gljive jela

i da nikada ne prijetiš

 

nego ja sam ta i moja savjest

koja podsjeća me da ja želja nemam.

Istog časa čujem obavijest

da je bolje da se ne opremam

 

ni za dane blagostanja,

ni za ispunjenje pravednosti;

greška moja tad je manja,

a ja bliže stižem onoj čednosti

 

zbog koje sam zadobila Tebe:

nisam ona koja služila bi

težnjama zbog kojih srce zebe,

koja domovinu dužila bi

 

već ja sluškinja sam bijedna

kao grijeh što svijetom hodi.

Ne postoji pravda niti jedna,

samo smrt me oslobodi,

 

samo žrtva koja sve od sebe daje

netko drugi da se časti.

Ona za čast nit ne haje,

ona samo želi pasti

 

u naručje što pravdom gori:

to je, Kriste, Tvoja milost

koja pravdom progovori

kada domovini dođe post.

 

Neću slavu nego drži moje sjeme,

podaj domovini ploda moga.

Kada prođe moje vrijeme,

nek ostane domovina za Te, Boga.

11.06.2016.  05:38

 

 

 

 

 

Odgovori

Subscribe without commenting