[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

U ovom svijetu prepametnih
A glupih
I presretnih
A zapravo pretužnih
U savršeno nesavršenom svijetu
Dođe i meni nekad
Da glumim
Nešto više nego što jesam
Nešto ljepše nego što jesam
Ponese ”atmosfera”
Tako ljudski
Pustiš ego na trkaću stazu
Zajašeš šibaš i šibaš
Okrutan je taj svijet narcisa
Sva sreća imam tebe
Pa kad mi dodje da prosipam pamet
Kao da nešto znam
Pustim se toga
I uhvatim se tebe
Moja slamka spasa
A o tebi nitko ne može pisati ljepše od mene
I nekako je umirujuće
Pisati o tebi
I nekako je lako
I nikome ne solim pamet
Moj bijeg od ovog umišljenog svijeta
Izgubljenih karaktera
Zaljubljenih u se
Plivam iz plitkih voda u duboko
Kao da je sve ono iskreno lijepo i dobro u tebe pobjeglo
Tamo je sklonište
Za moje nemire
Tamo je košulja za moje ludosti
Meni je tamo najljepše
U ovom savršeno nesavršenom svijetu.

j.e

Autor josipa

Ova objava ima 7 komentara

  1. Evo završih s gledanjem serije Westworld.Preporuka za pogledati,možemo se dosta propitivati.Ima jedna rećenica gdje kao pravi ‘čovjek’ kaže humaniziranom robotu,’nikad se nemoj pouzdati u nas ljude,…pa mi i jesmo samo ljudi’. Uvijek su mi drage ovakove pjesme.

Odgovori

Subscribe without commenting