[Ukupno:2    Prosječno:4.5/5]

Prošla je vječnost od našeg susreta
kad sretoh te i pomislih: sanjam;
 nesta mladost kao dim cigareta
s kojim i ja u sivi suton uranjam.

Htjela bih još jednom vratiti te dane
i spojiti iznova naše male kaplje;
proživjeti sve vedre trenutke znane
koracajući stazom koja se rasiplje.

Još plavi mjesec svoju svjetlost lije
u meni se bude neke stare sanje;
srce snažnije i brže u grudima bije.

Dugo u noć obuzima me čudno stanje
crnim baršunom klizi teška slutnja;
dok se u daljini tužno oglasi lutnja.

Posted by Sissi

This article has 3 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting