[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Uzmi snove za sebe ljubavi moja, od noći me čuvaj svjetlosnim zjenicama svojim, koje se zrcale od molitve. Noću me imaj ljubavi moja, noću me čuvaj u sjaju zvijezda tvoga srca, u blagosti koju osjećaš kada mi čuješ ime. Zaštiti me od vukova i divljine, od šuma strašnih. Stražar mi budi u noćima mojim. Bedeme neuništive postavi oko duše moje, bubnjeve suda da ne čuje patnja moja. Tajno sna, prolazu sjajni, zlaćani upi me za sebe, blagoslovi moju bol, znam anđeo čuvar poslan od Boga iz Raja može to. Veži me za svoj pokret, neka lebdi moja duša u liposti suđenoj zauvijek. Ne daj da me razvežu tuge, ljubavlju me opasaj, spasi postojanost moju. Kada osjetim bilo tvoga srca, hoću da osjetim samu ljubav koja izranja iz dubine tebe za mene. Hoću ljubavi da postojimo, da se volimo vječnom ljubavlju. Hoću radost da si budemo, da živimo onaj Božanski sanjivi Raj. Hoću da kažemo Svevišnjem da smo mi shvatili vrijednost života i što to On želi od nas. Ljubav sve ispunjava, ona je bitna, ništa drugo anđele moj. A ljubav je požrtvovnost, davanje sebe…želeć samo identično uzvraćanje da bi sreća bila potpuna. Kako je divno sve stvorio Bog, samo da mi ovog okovanja nije, mislim da bi istog trena mogla poletjeti od radosti, Bogu za ljubav. Tražila bih te uz pomoć toplog vjetra, zova tvog. O ljubavi moja bliska, a tako daleka, divno je ovo postojanje tvoje u meni. Da samo znaš koliko ti se dajem, koliko je molitvi i pjesama upućeno baš tebi, tebi koji shvaćaš koji sve moje mane sa ljubavlju prihvaćaš. Da samo znaš koliko si puta bio moj osmijeh, moja snaga, jer si mi sva misao sveta. O da samo znaš koliko molitvenih svijeća upalih i na Nebu i na Zemlji, dušom i tijelom, noću i danju prinosila sam ih Gospodu svetim kontaktima srca, vjerom i potpunim uzdanjem u njegovu volju svetu. Sanjala sam ljubljeno moje tebe, tebe kako grlim, kako te čuvam sa krilima novim, kako na novo postojim. Mileno moje, slađano moje, radosti moja u žalosti ovoj kada bi me samo vidio kako letim, suze radosnice bi tekle u neke svete rijeke. Osjetiš li kolika ljubav moja predana i iskrena, neizreciva. Vjerujem da živiš ovu moju misao, da ti je ista životna smisao kao moja, ljubav i blagoslov srca srodnoga, od Boga darovana. Prolaze godine, dušom sve više imam te, od plača čuvaš me, osmijehom krasiš lice moje. Eh da je sreće tijelesne kao ove duhovne gdje bi nam bio kraj… kud sve nebi pošli i uvijek Bogu došli da izreknemo zahvalu na sjaj ljubavi bliske u srcu. Sanjam naše dvije curice kako nam prinose golubice, krilima milosti Bog nas dariva, sanjam jezera zelenkasta, ruke u rukama, zagrljaje tople uz snena buđenja, sanjam dječje osmjehe, rajske vrtove, sanjam rijeku u kojoj krstimo naše male anđele, kako anđeo Gabrijel kaže molitva obistinila se. Sanjam kako se Svevišnji smije, jer naša ljubav iskrena njegovo srce grije, ljubavi moja kako tužni znaju sanjati sreću najlipše. A kamenje me zemaljsko otežava, nemam snage u kostima, umorna sam od bitke i suda, anđelu čuvaru rekla sam da krunicu za nas moli, da Bog čudo nam pokloni, ja sam po malo umorna od šapata, molitvena zrnca su mi pjesma i priča ova svjetlosna. Molitvena zrnca krunice svete postale su mi i suze, dugogodišnje suze koje drhte ne dočekavši još odgovore milosne… Što se zbiva mili anđele, kome sam skrivila, što je to neka zla sila meni učinila? Je li ovo pokora, je li ovo tuđi grijeh moja sudbina, davno je bila 1983. Nikad me nije pratila zemaljska sreća istinska, samo kao malena nisam toliko boli pokazala, osmijeh mi je bio obrana nebeska, šutnja sve najmilije, dok nisam propjevala od tuge i ljubavi svoje, pa što da skrivam osjećanje svoje. Nekom će značiti, nekom će sreću i nadu donjeti. Nadam se, bar se nadam da hoće… ništa zalud nije, valja tako misliti, vjerovati… ti da si stvaran kao što si u meni, prije dodira, prije glasa iz sna.

Posted by Ana Emanuela Šimunić

Rođena sam u 1983. u Gospiću, živim u Bilaju. Obožavam djecu i umjetnost, plemenitost. Omiljeni pisac mi je Pablo Neruda. Djetinjstvo sam provela po bolnicama i u ratu, sve to bolno u meni pobijedila je vjera, ljubav i velika molitva! Dobrostivost Božja, koja je u meni snagom Duha Svetoga razbuktala melodičnost duše. Otvorila su se sveta nadahnuća i počela sam od 15. godine pisati ljubavne pjesme, da bih tek 2009. g na društvenim mrežama počela objavljivati svoje radove koji su duhovne tematike. Od tada svakodnevno pišem i ne brojim više koliko je pjesma, proze, priča i eseja, proizašlo iz moga srca. Postala sam jednom riječju Božja šaptačica, utješiteljica potrebitih. Radila sam na kiosku ,, Tisak d.d.,, , u Muzeju Like Gospić i u Centru za socijalnu skrb Gospić. Po zanimanju sam ekonomist ekonomike poduzetništva. Svoj život ispunjavam duhovnošću, voditeljica sam molitvene zajednice svetog Jakova u Bilaju. Svoja djela objavljivam na mnogim internetskim stranicama, ponajviše na Facebooku i google+, Rimokatoličkom portalu Put, istina i život na kome sam jedna od urednica i dobila priznanje za svjedočanstvo vjere, Webstilus.hr, Poezijaonline, te na svom blogu http://anaemanuelabilaj.blogspot.hr/ i YouTube kanalu. Neke od pjesama ušle su mi u zbornike i u zajedničke zbirke, poput ,,Vrelo nadahnuća,, ... Širenje Božje ljubavi smisao je moga života. Blagoslov iz Raja neka srca čitatelja obasjava! :)

Website: http://anaemanuelabilaj.blogspot.hr/

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting