[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Prestat ću se baviti svim kletvama

koje bijahu mi trnje na sred puta,

ne dadoše niti jedna blagoslova.

Sada, kad sam ravnopravna letvama

što ih nose smrtnici, križ je to od pluta

dati častan stih i obilata nježna slova.

 

Sada, kad me grubi dani napustiše

i sve uspomene dobile su svježu zamjenu,

ja se sjećam svih tih tvojih blaga.

Koliko puta samo suze mi obriše

kad me nađe prokletu i usamljenu

pa ja vidjeh da ti mogu biti draga;

 

koliko puta ti si mene blagoslovio,

časnom si mi molitvom zaiskao

Boga našeg pa me nježno On dozivaše;

ožiljke sve stare meni ti si povio

iz kojih je stari tračak boli ispao

od svih grubih riječi koje mi isplivaše

 

jer sam bila sva opsjednuta, izbačena

kao janje puno mana napolje od ognjišta.

Uresio si mene svojim safirima i opalima

kao da sam jedina ti, a ne izopačena

te od one moje bruke ne ostade više ništa.

Sada samo moram isto dati ostalima,

 

samo moram reći da si ti mene uzvisio,

da si dao meni urešenoj kraljevati

svojim carstvom blagosti i sve ljepote;

da je radi takva milosrđa Bog naš visio

i da život ovaj može se zalijevati

ovim srebrom što me od prokletstva ote.

17.09.2015. 09:29

 

Odgovori

Subscribe without commenting