[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Sretoh u jednu večer,
jedne crne, tužne oči,
mislio sam da ću sjetu
istjerati iz nje moći

I ljepoti njenoj sjetnoj
nisam mogo da odolim.
Tužne oči,sjetno lice
poželjeh ja da razveselim.

Zavede me tuga njena
u postelju ja njenu padoh,
obasuh je nježnostima,
svu ljubav joj svoju dadoh.

Obradovao me svaki
osmijeh što mi poklonila
misleć da porazih tugu,
al samo se na kratko skrila.

Ležali smo tako dugo
sve do zore, ona i ja.
Kad joj ime ne bih znao
zvao bi je – Melankolija

Posted by Netko

This article has 2 comments

  1. Nekad sam mislila da je dobro to..i na tren..na noć..ali samo okupiš misli na tren da ne razmišljaš…no emocije i čežnja i dalje ostanu..dok te nova ljubav jednom ne očara nema pravog lijeka..lp!

  2. Hej servus. Tocno tako, jedna noc je ipak jedna noc. Al valjda svi nekad nadjemo sebi nekog tko ce nas razumjeti. Kao sto kaze Balasevic “Samo retki nadju retke.” A sto se tice pjesme Crv, Crv je krivnja,nepreboljena ljubav ili opcenito nesto sto ne mozes zaboraviti. Hvala na komentarima. Lp

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting