[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Umoran sam i sve vise licim na ostatak mase
koja se neumorno kotrlja prema istoku.

Gledam  lica, i u svakom se prepozajem,

Dok sunce na zapadu mrsi boje plavog obzora .
ja sam odlucio da ostanem u praznini ovog dalekog prostora.
Bez obzira sto se u smiraju dana ne nezire ni jedna zvijezda!
prosuti pogledi u podnozuju istoka iscrtavaju zarko crvene nijanse zaborava!
i jugo u daljini nevidljivom rukom rasipa ostatke srece.

Vec sad i jutro mirise na sumrak,
ovaj trenutak se u beskraj vrti!
Spas ne postoj, ne postoji nista osim zadovoljstva smrti!

Ona dodje kad se zvijezde raspu po po beskraju svemira,
njezno te uzme za ruku i tad osjetis da te ni jedna stvar vise ne zanima
i ni jedna tuga u srce ne dira!

Pozelis da smrt do kraja zivota traje,
jer kad nju osjetis sve ostale zvjezde, utrnu, prestanu da sjaje.

Zavuku se pod skute sivih oblaka.
I osjecam se sretno, ipak samo do sumraka!

Autor P. Zimmerman

Ova objava ima 11 komentara

  1. dok sunce na zapadu mrsi boje plavog obzora… ta kitica je cijela predobra.a dalje da bi rade smrt – pretuzno. nema niti nade. kao da di se prepustio tuzi odustao od borbe. pozdrav

Odgovori

Subscribe without commenting