Mehaničko srce

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Srce je zastalo

Danas ujutro

Negdje između osam i deset.

Cujes li?

Ja ti imam toliko divnog

Za ne reći.

Tko je to?

Ja mogu da budem

Smrt ubogog jednog srca

Ubodenog

Ubodom insekta

Života.

Mi se ne znamo,zar ne?
A znamo se.

Ujutro u snu.

Napij se

Olovne kiše.

Ja još spoznajem

Naše prisustvo

U oronuloj zgradi.

Smiješeći se mehanički mrtvo.

Zidovi zgrade zbore

O nama

Nepoznatima.

Lažu,zar ne?

Kažeš da mi nemamo kraj.

Naš kraj je postojao jednom tek davno

Našeg kraja nema

Jer

Naš kraj je jedini

U našim zvijezdama

Potrovanim

I ošamućenim

Od ljudskog prisustva

Na zemlji.

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting