[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Kotlina u mrklom mraku,

fajrunat je moj početak.

Uvijek tražim sunca traku

kad nailazi svršetak.

 

Još ne vidim osvit zore,

ali zoru srcem kosim;

nema neke noćne more

nego proljeće ja nosim.

 

Zadnji gosti, mladež neka

mene susreće i prati;

razlijeva se kao rijeka

da se svome domu vrati,

 

a ja udišem sjeverac

ranoga jutra

jer je meni Jelac

znak za sutra.

 

Obilazim oko staklovinja,

tražim sebi zajutrak.

Jedina mi kuhinja

modro nebo, dolje mrak.

 

Nema više depresije,

prvi trčim u susret

da si platim režije

da pokupim noćni smet.

 

Malo pada mi na dušu

ona stara trema,

pronalazim onu šušu

što u meni drijema,

 

ali ne stižem ju pogledati

jer je meni svježi zrak,

noćne ptice će mi dati

da pobijedim mrak.

 

Uvijek sam se pitao

što je prije prve kave,

puno sam se ritao

usred svoje kućne knjave;

 

vrlo često nisam oka sklopio,

ali nikad nisam znao

da je mene šank poklopio

pa mi je prvenstvo krao.

 

Sada ja sam ispred pekarnica,

iz remize izlazim;

na cilju mi je Harmica

po kojoj mladež plazi.

 

Unosim svježinu

u svoj rodni grad,

gradsku mješinu

pripravljam za rad.

 

Još ne vidim osvit zore,

ali zoru srcem kosim;

nema neke noćne more

nego proljeće ja nosim.

 

Ne lovi me drijemež,

stiže i do mene

ljetno radno vrijeme,

ali poslije smjene

 

u kojoj sam gazda

bar na jedan sat;

to je Boga odmazda,

to je noći rat.

 

Sada znam i to

što je međusmjena

pa sam navikao

preko svih terena

 

proniknuti one nule

što se pišu u ponoć.

Zvona note su odjeknule

i ja odlazim u noć;

 

još ne vidim osvit zore,

ali zoru srcem kosim;

nema neke noćne more

nego proljeće ja nosim.

11.03.2014. 04:15

 

 

 

 

 

 

 

Odgovori

Subscribe without commenting