[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ne dopusti da nas obuzme navika,

ne budim se iz sna digresije.

Monolozi su meandri

 

i ja se sramim svoje malodušnosti

u ponoć, srce dobiva horror vacui,

ironično, uvijek prazno

 

sekundarno i primarno

trči, prestani, počni, stani

zašto stalno ponavljanje?

Posted by Greta Ray

This article has 4 comments

  1. uprisutnjujem one iz sna tu, blizu mene i zivim na dva kolosijeka. mozda nisam ubrala poantu, ali uvijek sebi prispodobljujem tudje stihove. lijepo, zaista lijepo, greta.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting