[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ljepota ima njeno porijeklo,
povijeno u korijenu.
bilje je umjelo da pjeva.

I sve što je nekad postajalo u pririodi,
postojalo je zbog nje
i uzimalo nju za sebe
samu
između dana i jutra
boga i grešnika
između njegovog sina i sina njegovog
vječitog naslednika.

Zemlja je obećala,
pamtim,
mada obećati ne može,
da će doći i ponovo roditi djecu,
po sve srećnu.

Pričati, sa sobom,
sa svima,
zaboraviti činjenicu,
da riječi njenih plaši se grlo,
nadati se,
u sunce
u vjetar.

Jedno je drvo umjelo da
ćuti
i postalo Ona
u poljima tenkova,
trske,
duvana,
dišući kroz listove
na površinu,
u prostor,

sa razlogom,da bude srećno
i da sreću donese njoj.

Posted by milo

Odgovori

Subscribe without commenting