[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kad jednom ne bude mene

Šta će biti sa mnom?

Svijet ima čudnu naviku-

zaborav!

Zaboravljaju  šta su jeli nekog

Trinaestog prvog, obukli

Četrnaestog prvog dok danas

Dvadeseti je nekog mjeseca

I tako dalje, zaboravljam!

Kad jednom ne bude mene?

Ko će se sjetiti da je zaboravio?

Čovjek se sjeća  nezaborava-

pamćenja!

To im je nešto što ostaje neizbrisivo

I briše trinaesti prvi ili četrnaesti

A obrisat će i sutra. I sebe!

I tako dalje, zaboravljaju!

Kad jednom ne bude mene-

mene nije ni bilo!

Svaki dan briše dan i minutu

Svaki čovjek briše drugog

Svijet briše jedan svijet da

drugi nastane i tako dalje-

kad jednom ne bude…

Autor Mirka

Studentica književnosti

Ova objava ima 4 komentara

  1. Predivna pjesma. Ne znam zbog čega svi koji ostavljaju ovdje komentare pokušavaju da se igraju psihoanalize. Ovo je prije svega divna poezija a ne psihoterapija. Meni je ovo sjajna pjesmica, moćna i duboka. Onako – okeanska. Životna 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting