[Ukupno:3    Prosječno:5/5]

Pisao sam tebi, zlu od meda i mleka

po laticama ruža rajskih,

po lancima užarenog pakla.

Pisao sam ti vriskom smrti samo da ne spavaš,

znaš li?

 

Al’ ti si device moje krvi

uspavana kćerka vraga.

Ljubih ti lice anđela,

tu masku kovanu iz paklenog dna.

 

Onda si otvorila oči kao kavez monstruma.

Htela si đavola mesto ruku mojih.

Vešca magije i laži mesto moga sna.

Na krilima anđeoskim ka predelima novim

ne odvedoh te ja.

 

Udaljila si ruke ledene, kraljice leda

od mene k’o od obećanog neba.

Te grudi obljubljene i usne pune otrovanog meda

nisu za mene, ne s’ ovoga sveta.

 

Ja imam samo krvi da ti dam,

svakoga jutra da se sa njom umivaš.

K’o mlada draga jutrom prva ustaješ

da spremiš kamene dvore

i doručak od kamenih snova.

 

Napuni dlanove mojom krvi crvenom

da zalivaš ruže sve što ti nisam ubrao.

Skuvaj za te pesme ove.

Od ključale bistre vode krv ćeš pretočit.

Pij mi ljubav do ponoći, od ponoći kopaj oči.

Voli me, Bogu me pusti.

 

Alen Art

Autor Alen Art

Alen Art (Alen Hasanović) rođen 29. oktobra 1985. god. u Sjenici. Pored poezije, bavi se muzikom i slikarstvom. Njegova prva stampana zbirka pesama pod nazivom "ZAČARANI PESNIK"

Ova objava ima 4 komentara

  1. Ja točno ni ne mogu razumjeti svaku misao ali svejedno me dira…jake moćne riječi..režu. Ove su mi pjesme najjače koje čak ni ne razumijem a svejedno me diraju…

Odgovori

Subscribe without commenting