[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
I ne gasim to svjetlo

sve dok posljednju misao

ne istisnem,

tako lažna i usiljena,

nafilana osjećajima

kao sočna kremšnita,

plačem u daleko jutro

ponesena šapatom mašte

slobodna da letim sasvim visoko

držeći se čvrsto

za tvoju srebrnu grivu,

sretna što mogu,

što mogu maštati,

po svjetovima svojim lutati,

tražiti i iskapati to svjetlo

što me drži budnom,

daleko jutro

s uzbuđenjem čekati,

djetinju radost u sebi

ponovo uzjahati.

 

Autor sweet sweet

Odgovori

Subscribe without commenting