Livadom se prosu žut maslačak
i dušu mi obuzme milina;
tijelom zastruji nježna toplina
tom divljemu cvijetku divi se svak.
Pored prašnjava puta procvjeta
na proplancima ljepotu širi;
gdjegod pogledam iz trave viri
uveseljava me cijelog ljeta.
A kad nesta cvijet, spreman je za let
i bijela pamučasta loptica
već čeka vjetar da krene u svijet.
Lebdi padobran k’o lastavica
odnosi buket želja za planet
i postade mala čarobnica.
Divni maslačci i prelijepi stihovi…
Stanujem okružena betonom i prometom i ima ta jedna livada maslačaka koju vidim s prozora, kao oaza u pustinji, idila….
Mislim, bila je ta livada…početkom ljeta je nestala.
Još oplakujem.
Lijep pozdrav 🙂
Draga Free, sve nestaje i ja sam rasla okružena livadama, vrtovima, voćnjacima i u blizini potočić. Već su 80-tih počela rušenja obiteljskih kuća i nicale su zgradurine i beton. Pa, tako tog betona ima kilometrima i potočić na kojem sam zimi klizala postao je kanal, a ona idila postoji samo u mojoj mašti i sjećanju.
Lp i ugodan ostatak dana ti želim! 🙂
Ja još uživam u zelenilu i maslačcima. Naime, živim na selu. Žao mi je što ih kod vas ima sve manje.
Lp
?
Sunčeko, hvala ti na čitanju i osvrtu. Uživaj u prirodi i piši stihove, a s haiku možeš puno toga izraziti vezano za prirodu.
Lp! 🙂
Divna pjesma po svojoj biti i formi. Sissi, i ti si divna pjesnikinja. Maslačak je najljepši cvijet u travi, malešno žuto biće 🙂
Feniks, hvala ti na čitanju, osvrtima i komplimentima. Lijepo je vidjeti maslačke ljeti i baš su me inspirirali, te sam izabrala formu soneta i mislim da sam uspjela posvetiti maslačku lijepe stihove.
Lp! 🙂
Sissi…. Divno kao i uvijek?
Srčeko, hvala ti na čitanju i osvrtu.
Lp! 🙂