[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Marko leži već trinaest dana u bolnici i još mu nisu “otkrili” dijagnozu. On se gotovo na ništa ne žali, ali tu i tamo zanjurga zbog jela i male mirovine. Živi sam, što je na neki način dobro, jer ima svoj mir i nitko ga ne oplakuje.  Marko se nažalost nije previše tuširao, pa je pomalo i zaudarao,  a volio je pričati neke stare anegdote i poznavao sve stanovnike od Ivoševaca do Benkovca. Sutra je sajam u Benkovcu, govori mi Marko, kao da se radio o prvorazrednom svjetskom događaju. I to mnoštvo ljudi, stoke, alata, pečenih odojaka i janjaca vrte mu se u očima kao neki prastari bukovački kaleidoskop. Rijetko spominje more, ali ima puno rodbine u Švicarskoj, Austriji i Australiji, koji će, svakako, jednoga dana doći do njega i onda će napraviti veliku feštu. Radujemo se tome danu, dok Marko započinje još jednu priču o Todi koji je u Oluji, sasvim slučajno izgubio cipele, ali, eno ga sada, živ i zdrav, obnovili su mu kuću i uživa u kasnim devedesetim, sa svojom trećom ženom. Za tri dana Marka puštaju kući jer mu “za sada” ne treba operacija, a neki je doktor predložio i palijativu. Marko je tada obukao svoje prastaro crno odijelo, a kako je prilično pognut, pomalo i grbav, jaketa mu je prekrila i sama koljena. Uzeo je i štap, zaklepetao njime i nestao u hodniku koji je mirisao na Benkovački sajam u njegovu najboljem izdanju.

Posted by drgligora

Rođen u Pagu. Završio Filozofski fakultet u Zadru. Doktorirao na Filolozofskom fakultetu u Zagrebu. Poslodavac HRT.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting