[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kako je samo voljeti znala,

duboko, široko, iskreno,

ta moja Marija,

od Boga poslana.

 

Kako je samo strpljiva bila,

sa jednim običnim tipom,

ta moja Marija,

meni predana.

 

Sve moje gluposti i prevare,

nju su mimoišle,

kao da ih ni bilo nije,

pored nje su prošle.

 

Bio sam njeno sunce,

oko kojeg se vrtjelo sve,

krivac nisam mogao biti,

jer, ludo voljela me.

 

A ja, obična budala,

koja nije znala cijeniti to,

mislio sam, tako mora biti

i ponašao se bahato.

 

Još me voljelo nekoliko,

ali tako niti jedna,

da bar godine mogu vratiti,

pa da počnemo ispočetka.

 

Ponekad osem na nasip,

da obnovim sjećanja,

ali malo je ostalo,

sve je odnijela Sava.

 

 

 

 

Autor Hugo1

Odgovori

Subscribe without commenting