[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

mare moj
odose nam godine
a mi daleko
okrenuti nekom drugom svijetu
udisemo tudji zrak
kao da smo najljuce bitke vodili
jedni druge povrjedili
pa sad u tvrdoglavom ponosu
tugujemo
mare moj
posljednji vlak ode bez nas
uzalud nam uspomene
kad smo prokleti
kao stare fotografije
negdje na tavanu zaboravljeno zutimo
cekamo da nas neka ruka
na sunce iznese
mare moj
ispijam po ko zna koje pivo
kao nekad
na isti nacin
slusam istu glazbu
i vrtim film
i boli me svaka strofa
mare moj
mi ratnici ljubavi
a nema nas vise
ni nasih dana
sve se ukrcalo davno
pa plutaju bez cilja
samo se liticama mladosti
slijevaju sjene
koje lice
malo na nas

Posted by plavivitez

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting