[Ukupno:1    Prosječno:2/5]

Magla je, a noć je teška, čuđenje se vedro smješka
U toj teškoj noći nađoh anđeoske maramice,
Maramice! Kliknuh živo, skoro padoh,
Bje mi krivo – što to rade ovdje anđeoske maramice…

Nasmijah se jačim glasom, smješak ozari mi lice,
Jer ne viđa često svatko nešto neobično takvo,
Ah! Uzviknem, mirno sjedim, zamišljenu miso slijedim
Vjerojatno to su samo moje bijele maramice…

Uzbuđen u znatnoj meri, moje srce zatreperi,
Da, svakako, moje srce zaželi se drage jako,
Možda to se igra mašta koja stvorit znade svašta,
Možda usred noćne tmice to su njene maramice….

Ustadoh neznanjem svojim, strah zaigra tijelom mojim
-Tu su bijele ko da sniježe, na parketu milo leže,
Ali ne bješe ih prije, nemiran me znoj oblije,
Sigurno je moja draga tu donijela maramice…

Sigurno su, miso sine uzbuđenjem kroz praznine
Kao neka tuga laka – to maramice sa rastanka,
Ah! Prozborim glasom teškim od uzdaha teškog tiše,
Moja draga u samoći neće nikad meni doći,
Neće doći nikad više.

Posted by MatekXP

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting