[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Upravo se vraćam iz toaleta,iz mene izletila je sva žuč i to nije neka velika šteta…Sve dok se nemir mojim venama šeta,ti znaš da voliš probisvjeta.Nije lako samnom dok me uhvate poroci,ali oni su ponekad moj oci i suborci…Ponekad spas vidim u boci,nisu bitni uzroci samo nek se pije i toči,neka teške su oči.Znam da je previše,evo još uvijek me njiše,al ne bih htjela više,jer pamet mi obriše…Pomoli se za ovu dušu umornu i snenu,ne ubrizgavaj joj još otrova u vemu,neka stihovi večeras krenu,i otrjezne ovu nesvijesnu ženu.Zalupi vratima i pusti me da patim se satima,sama,i onako mi samoća gošća stalna,suza više i nije toliko slana kad na usne mi padne,više ne izaziva osjećaje gadne,samo hladne…Noćas je nebo htjelo tako,stući me do dna,ni ne slutš koliko jadna sam sada ja,bez sna,kao vampir koji živi vijekovima,na nekim lijekovima.U glavi mi nije bistro,oko mene nije čisto,ni razumno nit suvislo.To bi bilo sve što imam ti za reći,ali to su samo riječi,da popijem još nema tko da spriječi me,nema tko da liječi me.Mamurne note sviraju žgaravicu,slabo podnosim to,vidi mi se na licu,ne svaljujem na nikoga krivicu,ali netko srušio je u letu ovu pticu…

Autor Lady_Midnight

Nešto posebno.

Ova objava ima 3 komentara

  1. Jedna pijana večer stvorila je prelijepe stihove u tebi!A izgleda da ipak nije bila baš toliko pijana kada si ih mogla zapisati (ili otipkati):)))
    Odlično napisano draga Lady!
    Šaljem kiss na obraz i topao osmjeh od ♥!:))

Odgovori

Subscribe without commenting