[Ukupno:2    Prosječno:3.5/5]

Po prvi put sam pao, pokleknuo,u zelji za tobom..Po prvi put sam se osetio slabim i ranjivim.Kleknuo sam kao pravi princ ,umesto da budem odlikovan,odrubljena mi je glava.. Za sva dela koja sam učinio,u veru,u celog sebe sto sam dao. Zivot je cudno,ljubav je jos cudnija. Stvar nije do srca,do same ljubavi. Stvar je do toga sto nas rastavlja, a to je daljina.Lazu oni koji kazu ljubav ne zna za granice,za kilometre usamljenosti i tuge.Nisam odavno vise zaba,postao sam princ,ali vise se ne zovem princom sada sam bleda sjena i otkucaj tvoga srca na samo po neki trenutak.Nisam smeo dozvoliti da do toga dodje,nisam smeo dopustiti to.Nakon svega prozivljenog,da strah ucini svoje nisam smeo dopustiti.Mislim da sam ulivao nadu i veru u ljubav,ali da na kraj nikada nisam slutio.

Posted by Princ_sedmog_neba

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting