[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

O kako ćutit je znala
ta suza u mom oku
kako svjetlucat je znala
u svom bolu…

Zanesena u magličastu sreću
previdjeh njen tužni sjaj
Ublažih to drhtanje
svijeće taj izgubljen plam

Osnažih je riječima
punim snage
obećanja,
izbrusim joj sjaj
i onda je tješim;

Taj zrak što peče
ta suza što teče
taj bol što stišće
sve čvršće grudi, to
što drhti u mom oku
samo je strah od noći
i moći njegovog pogleda…

Posted by Tanja Tadic

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting