[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

O kako ćutit je znala
ta suza u mom oku
kako svjetlucat je znala
u svom bolu…

Zanesena u magličastu sreću
previdjeh njen tužni sjaj
Ublažih to drhtanje
svijeće taj izgubljen plam

Osnažih je riječima
punim snage
obećanja,
izbrusim joj sjaj
i onda je tješim;

Taj zrak što peče
ta suza što teče
taj bol što stišće
sve čvršće grudi, to
što drhti u mom oku
samo je strah od noći
i moći njegovog pogleda…

Autor Tanja Tadic

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting