[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Magla nad gradom.
Zaustavljena sjećanja u jednome trenutku.
Grad spava.
Magla, kao tihi prekrivač prekriva uspavana lica
pustih ulica
i ugašenih svjetala u obiteljskim ognjištima.
Sve je stalo.
I grad diše, sve tiše
prekriven poplunom od magle..
O koliko srca, sada kuca pod tim prekrivačem.
Što li magla vidi?
Stala ruka očeva umornog od posla
nad zadnjom šalicom čaja.
Riječi svađe supružnika,
zaleđene u zraku poput siga
ostavljene do sutra da vrebaju…
Ili utihnula noć upravo u trenutku
kada je On Njoj htio reći: volim te..
Djevojka koja razmišlja što je prijateljica mislila
kada joj je rekla da joj haljina i nije baš nešto
te da ne ide uz njezine nove fox boje čizmice.
Misli mladića koji želi kupiti novu gitaru…
Dječji smijeh..zamro.
Razbacane igračke, i neoprano suđe u sudoperu.
Veš koji se suši, kao da je siguran da će biti sutra.
Magla gleda..
ulazi tiho u sve domove, osluškuje,
zaleđene riječi u zraku..
Ostavljene poslove za sutra..
Ostavljene zagrljaje, neizmirene svađe,
dječju ciku i nadanja.
Teško ostavljena igranja…
Odrastanja…
Kao tihi sudac ulazi, i skuplja dokaze grada koji spava..
Uspravlja se,
ispunjena jecajima tišine i klizi dalje tiho sve tiše.
Magla, iznad uspavanog grada….
Noseći trenutke koji se nikada neće ponoviti više…

Autor Lirana

Odgovori

Subscribe without commenting