[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Plavičasta magla u suton

divlje izgleda baš kao i ti,

neobuzdana i svijetla

kao da će sve zvijezde

s neba pasti ovoga trena.

Sve me podsjeća na tebe

i onu divnu, davnu godinu

kada smo hodali stazama

tada našega kvarta,

danas samo mojega.

Ruši se nebo na mene,

a ja ležim na mokroj travi

čekajući tebe i tvoje oči,

one koje su me djetinje

gledale i čekale da ti

kažem koliko te volim.

Šutio sam, šutjela si i ti,

ali šutnja je govorila

više od riječi.

Danas ponekad popričamo,

ne o starim danima,

jer je prebolno,

pričamo onako, obično

kao dva prijatelja,

a volio bi da je drugačije.

Znam da si sama

i ja sam isto tako,

ali ne usudim se

bilo što reći da ne

pokvarim ovu idilu

i tu plavičastu maglu

u sumrak koja me

tako sjeća na tebe,

ali bojim se svega,

a najviše sebe.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting