[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

neuhvatljiva, bijela, meka,
polako mi prilazi – iz daleka

omata nježno poput pjene
oko u njoj ne vidi sjene

u uhu jasan cvrkut je kosa
sjedaju kapi na sam vrh nosa

polako se pretače gusta k’o mlijeko
usporava korak, ne da daleko

neopipljiva, k meni hrli
miluje ramena i meko me grli

vrijeme stoji u ovom trenu
ona u meni budi ženu

Autor Dorotea Pernjak

Od djetinjstva piše.
U Otvorenom prostoru razotkrivena 2003.godine.
Usnula i vratila se običnom životu na neko vrijeme.
Zaboravila lozinke. Passworde.Skoro i pravo ime.
Snila i pisala potajno.
Odlučila se opet vratiti…potraga nije završila…

Ova objava ima 6 komentara

  1. Zašto baš u magli buđenje žene u tebi…zar zato što nitko ne vidi pa se lakše prepustiti i biti žena… 🙂
    Lijepi stihovi…biti žena je divno…probuđena žena još divnije! 🙂
    Izađi iz magle i ostani probuđena žena 🙂
    Lijep ti pozdrav Dorotea! 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting