[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

neuhvatljiva, bijela, meka,
polako mi prilazi – iz daleka

omata nježno poput pjene
oko u njoj ne vidi sjene

u uhu jasan cvrkut je kosa
sjedaju kapi na sam vrh nosa

polako se pretače gusta k’o mlijeko
usporava korak, ne da daleko

neopipljiva, k meni hrli
miluje ramena i meko me grli

vrijeme stoji u ovom trenu
ona u meni budi ženu

Posted by Dorotea Pernjak

Od djetinjstva piše. U Otvorenom prostoru razotkrivena 2003.godine. Usnula i vratila se običnom životu na neko vrijeme. Zaboravila lozinke. Passworde.Skoro i pravo ime. Snila i pisala potajno. Odlučila se opet vratiti...potraga nije završila...

This article has 6 comments

  1. Zašto baš u magli buđenje žene u tebi…zar zato što nitko ne vidi pa se lakše prepustiti i biti žena… 🙂
    Lijepi stihovi…biti žena je divno…probuđena žena još divnije! 🙂
    Izađi iz magle i ostani probuđena žena 🙂
    Lijep ti pozdrav Dorotea! 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting